50. SKAZ / DOM BERNARDE ALBE

DRAMSKI STUDIO Ce Ka Te-a – SamaDrama

Federico Garcia Lorca, Ivana Peroš : DOM BERNARDE ALBE // Redateljica : Ivana Peroš

GLUMCI I ULOGE

Ivana Turjak-Čebohin — Bernarda Alba

Petar Bagarić — Antonio Benavides, Pepe Romano

Barbara Tartaglia Roca — Poncia

Andrea Šajminger — Angustias

Monika Tomljenović — Magdalena

Martina Lukić — Martirio

Nives Trbović Matijević — Adela

Lana Mrša — Amalia

Alma Šalamun — Prosjakinja, María Josefa

Marijana Zovko Končić — Služavka

Nensi Markusović — Sluškinja

Maja Šegvić Klarić — Prudencia, Žena

Martin Tisanić — Seljak

Ognjen Milošević — Enrique

Nataša Matijević — Seljanka

O predstavi

Predstava je nastala prema drami Federico García Lorca „Kuća Bernarde Albe“.

Bernardin dom nije mjesto kakvo bismo poželjeli. U njemu vladaju zavist, nadmetanje i zluradost. Zbog pritiska društva, surove tradicije i gladi za moći, žene u obitelji generacijama su odgajane u patrijarhalnoj sredini. Nakon smrti oca, običaj nalaže dugotrajnu žalost i povlačenje iz svijeta, pa kćeri ostaju zatvorene u kući zabrtvljenih prozora.

U takvim okolnostima neminovno se gomilaju egzistencijalne i emocionalne frustracije. Likovi su određeni strogim društvenim tabuima, a svaka od žena na svoj način ulazi u sukob – između moći koja prerasta u tiraniju, sputane slobode i senzualnosti koja traži izlaz. Bernarda pritom ponosno ističe svoj stav: „Konac i igla su za ženku, bič i mazga za mužjaka.“

Unutar takvog ustrojstva društvo pasivno promatra propast jedne obitelji kao tuđu nevolju, posjedovanje kao zamjenu za ljubav, a za smrt mlade žene gotovo nitko ne mari.

U Lorcinoj drami muški likovi samo se spominju, no u našoj verziji oni su prisutni kao međuigra i epizoda u nizu glavnih zbivanja.

Kroz predstavu postavljamo pitanja: koliku kontrolu žene imaju u određivanju vlastitog položaja, koliki je njihov utjecaj u odgoju sinova i kćeri te prenose li ponekad i same naslijeđene stereotipe? I naposljetku – je li se kroz desetljeća doista nešto promijenilo?